Probudilo se proljeće i svi smo bolje, puni energije i snage, a mislim da nam ni ljubavi ne nedostaje. Sve to trebamo prenositi i dijeliti...pa tako da smo Zlatko i ja 26.03.2011., subota, odlučili posjetiti Zorana u Kutove.
Njegova majka nas je srdačno dočekala na kapiji, a Zoran sa smiješkom na licu, kao i uvijek, i radosno pružio ruku. Odmah smo mu izručili pozdrave gđe Ruže Breskvac i predali eko-buket udruge Osmijeh i druge znake pažnje. Pijuckajući sok pričali smo o raznim temama. Zoran nam je objasnio kako nam šalje audio snimke na mail, hvalio se i sa petogodišnjom kćerkicom Anom, Zoranovu mamu su zanimale Gospine poruke iz Međugorja pa smo im prenijeli, pričali smo o rasadi koju smo prošli put dobili od njih...i vrijeme je kao i u svakom dobrom društvu prošlo jako brzo.
U nadi da smo im uljepšali dan, ispunjeni smo se vratili svojim domovima.
Katarina Šimašek








